Finska se nalazi na sjeveru Europe između 60. i 70. paralele. Četvrtina cjelokupnog područja Finske nalazi se sjeverno od Arktičkog pojasa. Kopnenu granicu dijeli sa Švedskom, Norveškom i Rusijom, a morsku s Estonijom kod Finskog zaljeva. Šume prekrivaju 75 posto površine Finske, a vodene površine – najviše jezera – zauzimaju gotovo 10 posto. Finska je najšumovitija zemlja u Europi s 23 milijuna hektara šumskog pokrivača. Ima otprilike 190.000 jezera i oko 180.000 otoka. Najveći europski arhipelag u kojem se nalaze Ålandski otoci, nezavisna pokrajina, nalazi se na jugozapadnoj obali.
Jedna od istaknutijih posljedica položaja Finske na sjevernom kraju zemljine kugle je velika razlika između godišnjih doba. Klimu obilježavaju hladne zime i topla ljeta. Prosječna godišnja temperatura u glavnom gradu Helsinkiju iznosi 5,3 stupnja Celzijusa. Najviša dnevna temperatura u južnoj Finskoj ljeti se može popeti i do 30 stupnjeva. U zimskim mjesecima, naročito siječnju i veljači, temperature od minus 20 stupnjeva Celzijusa nisu neuobičajene. Na udaljenom sjevernom dijelu, iznad Arktičkog pojasa, sunce ne zalazi oko 73 dana, stvarajući na taj način bijele ljetne noći. U istom tom dijelu, u zimskim mjesecima, sunce se ne diže iznad obzorja 51 dan, što stvara polarnu noć, kaamos na finskom.
Finska ima 5,2 milijuna stanovnika. Finska je šesta zemlja po veličini u Europi, s niskom gustoćom stanovništva od 17 osoba po kvadratnom kilometru. Većina Finaca, otprilike dvije trećine, danas živi u urbanim prostorima, dok trećina živi u ruralnom okruženju. Glavni grad Helsinki i susjedni gradovi, Espoo i Vantaa, čine helsinšku urbanu anglomeraciju koja se brzo širi i gdje danas živi skoro milijun Finaca. Ostali važni gradovi su Tampere i Turku na jugu zemlje, te Oulu na sjeveru. Etnički je Finska još uvijek vrlo homogena zemlja. Zajednice stranaca čine oko dva posto ukupnog broja stanovništva. Najveće skupine imigranata su Rusi, Estonci i Šveđani. Među njima je velik broj ljudi finskog podrijetla.
Finski jezik spada u ugro-finsku jezičnu skupinu koja s jedne strane uključuje finski, estonski i nekoliko srodnih jezika, te s druge strane mađarski kao najveći jezik u ugro skupini. Finska ima dva službena jezika, finski i švedski, a oko 6% finskog stanovništva govori švedski kao materinji jezik. Službeni status švedskog vuče povijesne korijene iz razdoblja kad je Finska bila dio švedskog kraljevstva, razdoblja koje je trajalo od početka 13. stoljeća do 1809. Još jedan starosjedilački jezik je Sami, kojeg govori malobrojna zajednica Sami naroda u Laponiji (poznati i pod nazivom Laponci). Engleski je postao najpopularniji strani jezik i govori se posvuda.
U Finskoj od 1923. godine postoji potpuna sloboda vjeroispovijesti. Najjača vjerska skupina u zemlji je Evangelička luteranska crkva, dok jedan dio Finaca pripada Finskoj pravoslavnoj crkvi. Obje su vjerske skupine priznate kao državne religije.
1155. | Prvi misionari stižu u Finsku iz Švedske. Finska postaje dio švedskog kraljevstva. |
1809. | Švedska predaje Finsku Rusiji. Car proglašava Finsku nezavisnim Velikim vojvodstvom čiji je on zakonit monarh kojeg predstavlja vrhovni general. |
1917. | Finska objavljuje neovisnost od Rusije 6. prosinca. |
1919. | Usvojen je ustav i Finska postaje republika s predsjednikom kao poglavarom države. |
1939 – 40. | Sovjetski savez napada Finsku i vodi se Zimski rat. |
1941 – 44. | Borbe između finskih i sovjetskih snaga nastavljaju se. Jedan dio teritorija predan je Sovjetskom Savezu, ali Finska nije pod okupacijom te zadržava svoju neovisnost i suverenost. |
1955. | Finska postaje dio Ujedinjenih naroda (UN) te 1956. stupa u Nordijsko vijeće. |
1995. | Finska postaje članicom Europske unije (EU). |
1999. | Finska ulazi u Europsku monetarnu uniju (EMU). |
2002. | Novčanice i kovani novac jedinstvene europske valute, eura, stupaju u opticaj. |
Poglavar države predsjednik je republike koji se bira na razdoblje od šest godina te koji može vršiti tu dužnost najviše u dva uzastopna mandata. Predsjednik se bira izravnim glasovanjem naroda, te ponavljanjem drugog kruga izbora između dva vodeća kandidata ako u prvom krugu glasovanja nijedan kandidat ne osvoji većinu glasova. Finci su 2000. godine izabrali prvu predsjednicu, Tarju Halonen. Vlada mora imati povjerenje parlamenta (eduskunta na finskom) koji se sastoji od 200 članova koji se biraju svake četiri godine. Zadnjih su desetljeća tri najveće stranke Socijaldemokratska stranka, Stranka centra i umjereno konzervativna Nacionalna koalicijska stranka. Višestranačke koalicijske vlade, koje su najčešće u tom obliku, obično uključuju dvije spomenute stranke. Predsjednik Vlade, premijer, obično dolazi iz stranke koja je osvojila najviše mjesta u parlamentu. Sadašnji finski ustav, koji je usvojen 2000. godine, daje više ovlasti premijeru nego što su to imali njegovi prethodnici.
U svojoj vanjskoj politici Finska se zalaže za održiv razvoj, stabilnost i sigurnost u međunarodnoj zajednici te nastoji učvrstiti međunarodni položaj zemlje. Finska posebnu važnost daje načelima kao što su demokracija, vladavina prava i ljudska prava, u skladu s davno utemeljenim nordijskim vrijednostima.
Kao članica Europske unije od 1995. godine, Finska čini dio utjecajnog tijela u svjetskoj politici. Finska je aktivna članica unije i podupire daljnje jačanje svoje zajedničke vanjske i sigurnosne politike, što uključuje njenu sposobnost da djeluje u kriznim situacijama. Finska je i jak zagovarač postupka proširenja EU.
Vanjska i sigurnosna politika Finske temelji se na nestupanju u vojne saveze i pouzdanoj nacionalnoj obrani. Finska sudjeluje u programu NATO-ovog Partnerstva za mir. Ima i dugotrajno iskustvo u sudjelovanju u UN-ovim mirovnim misijama.
Finska je aktivna u jačanju multilateralne suradnje, Ujedinjenim Narodima i međunarodnom pravu općenito. Finska je pokrenula Helsinški proces koji pomaže u poboljšavanju trenutačnih svjetskih vladinih struktura.
Finci imaju visok standard obrazovanja. Sva djeca između 7. i 16. godine prolaze obavezno osnovno školovanje. Obrazovanje iznad 16. godine je dobrovoljno, a odnosi se ili na predavanja u trajanju od tri ili četiri godine u višoj srednjoj školi ili na srednju stručnu školu u trajanju od 2 do 5 godina. Finsko više obrazovanje sastoji se od dva sektora: sveučilišta i politehničkih studija. U zemlji ima 20 sveučilišta i 29 politehničkih studija. Oko 60 posto stanovništva završilo je neko obrazovanje nakon osnovnoškolskog obrazovanja, a 13 posto ima fakultetsko obrazovanje ili neki sličan stupanj obrazovanja.
Zadnjih godina postoji nacionalna usredotočenost na istraživanje i razvoj proizvoda, s posebnim naglaskom na informatičku tehnologiju.
Finski put prema industrijalizaciji započeo je u 19. stoljeću iskorištavanjem šumskih resursa. Šume su još uvijek najvažniji finski izvor sirovina, iako su industrije strojarstva i visoke tehnologije koje predvodi Nokia već dugo vodeće grane proizvodnje. Industrijska se struktura finskog izvoza dramatično promijenila zadnjih nekoliko desetljeća. Prije manje od tridesetak godina drvna i papirna industrija činile su više od polovice izvoza. Sada je papirna industrija samo jedan od glavnih izvoznih sektora, ostala tri su elektronika, strojarstvo i metalska industrija. Elektronika predstavlja najspektakularniju priču o uspjehu finskog izvoza. Njezin se izuzetan rast 1990-ih uglavnom temeljio na mobilnim telefonima i ostaloj telekomunikacijskoj opremi. Što se tiče općeg procvata zemlje, neto bogatstvo finskih kućanstava na prosječnoj je razini zemalja članica Europske unije.
Finska ima otprilike 200 novina, od kojih se četvrtina izdaje 4 do 7 puta na tjedan. Sveukupna tiraža svih novina prelazi 3 milijuna. Umjesto na kioscima većina se novina kupuje na pretplatu. Finska ima i velik broj časopisa; oko 2 800 pravih tjednika, a ako se tom broju dodaju izdanja koja izlaze barem četiri puta na godinu, taj se broj penje na 3 500. U ekonomiji masovnih medija prevladavaju tiskovni mediji, a naklada novina po glavi najveća je u EU te treća na svijetu.
Finska državna služba za javno emitiranje, YLE, upravlja s pet državnih televizijskih programa. Postoje dva privatna TV programa koji pokrivaju cijelu zemlju te tridesetak lokalnih TV stanica. Finska ima pet državnih radio programa, četiri javne stanice i jednu komercijalnu. To znači da YLE vodi trinaest radio programa, a komercijalnih stanica ima više od 60.
Moglo bi se reći da se od svih finskih umjetnosti u inozemstvu najviše cijeni finska glazba. Osnovna karakteristika finskog glazbenog obrazovanja je da čak i obične opće škole pružaju naprednu glazbenu poduku. Tako se stvara istinski interes za stvaranje glazbe, te se tako odgaja slobodnoumna i aktivna koncertna publika budućnosti. Glavna je ličnost u finskoj glazbi dugo godina bio isključivo Jean Sibelius, skladatelj iz 20. stoljeća. Međutim, danas Finska ima iznimno velik broj važnih skladatelja i dirigenata. Finska pop i rock glazba također su postigle međunarodno priznanje u novom mileniju.
Finski dizajn i arhitektura svjetski su poznati. Finski dizajn pojam je koji su stvorili jaka tradicija, originalnost, stil, visoko-kvalitetni materijali i proizvodnja. Proizvodi dizajnerski osviještenih tvrtki poput Marimekko, Iittala i Arabia uspješno se izvoze u Sjevernu i Južnu Ameriku, srednju Europu i Australiju. Industrijski dizajn odigrao je bitnu ulogu i u povećanju konkurentnosti Finske u 21. stoljeću.
1950-e su označile konačan napredak u međunarodnom priznanju Finske kao zemlje progresivne arhitekture. Funkcionalist Alvar Aalto nedvojbeno je najutjecajniji finski arhitekt.
Ažurirano 11.3.2009
